Nezadovoljstvo zdravstvenim sistemom: Iskustvo Semira Nurića iz Gračanice
U savremenom društvu, zdravstveni sistem bi trebao biti temeljna vrijednost na kojoj se oslanjaju građani, pružajući im neophodnu podršku u trenucima kada je to najpotrebnije. Međutim, iskustvo Semira Nurića iz Gračanice otkriva tamnu stranu ovog sistema koji se često suočava s kritikama. Njegova priča, koja je postala viralna, oslikava realnost s kojom se suočava veliki broj građana Bosne i Hercegovine, te postavlja pitanje: koliko su bolnice i domovi zdravlja spremni da se suoče s izazovima koji im se nameću?
Nurić je doveo svog sina na Pedijatriju u Gračanici zbog visoke temperature koja je prelazila 40°C. Njegovo razočaranje počinje već na samom ulazu, kada ga službenica na šalteru upita da li ima zakazan termin. Ovakva praksa nije neuobičajena u zdravstvenim ustanovama, ali se postavlja pitanje opravdanosti takvog sistema kada je u pitanju hitna medicinska pomoć. “Ne trebaju nam ratovi. Ovako nas istrebljuju,” rekao je Nurić, izražavajući svoju frustraciju i očaj. Ova izjava ne oslikava samo njegov lični osjećaj, već je i odraz općeg nezadovoljstva koje se osjeća među građanima.
Tokom svoje posjete, nakon što je čekao više od 20 minuta, situacija se dodatno pogoršala kada mu je ponuđen toplomjer kako bi sam izmjerio temperaturu svom djetetu. Ova situacija je samo još jedan primjer kako neadekvatna komunikacija i organizacija unutar zdravstvenih ustanova dodatno frustriraju pacijente. U trenutku kada je roditelj u panici zbog zdravlja svog djeteta, očekuje se da će medicinsko osoblje pružiti profesionalnu i brzu pomoć, a ne dodatne prepreke koje otežavaju situaciju. Nurić je kasnije izjavio da je osjećao bespomoćnost i ljutnju, dok je njegova supruga bila u očaju zbog zdravlja njihovog sina. Ova situacija je naglasila potrebu za jasnijim protokolima u hitnim slučajevima koji bi omogućili brzo i efikasno djelovanje.
Odluka Semira Nurića da potraži pomoć u privatnoj ordinaciji, iako redovno plaća zdravstveno osiguranje, ukazuje na ozbiljan problem u funkcioniranju javnog zdravstvenog sistema. Plaćanje 150 KM za preglede i terapiju dodatno opterećuje porodice koje se već bore s finansijskim izazovima. U trenutnoj ekonomiji Bosne i Hercegovine, gdje mnoge porodice imaju problema sa osnovnim životnim troškovima, ovakvi izdatci predstavljaju značajan udarac. Ovaj događaj postavlja važna pitanja o efikasnosti zdravstvenih usluga i o tome kako se građani osjećaju kada se suoče s kriznim situacijama koje zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju. Kako je Nurić primijetio, “Ne bih trebao trošiti dodatni novac za nešto što već plaćam.” Ova izjava odražava osjećaj nepravednosti i frustracije koji mnogi građani dijele.
Prema izvještaju Federalnog ministarstva zdravstva, samo 20% građana je zadovoljno uslugama zdravstvenih ustanova. Ovaj podatak jasno ukazuje na potrebu za hitnim reformama unutar sektora zdravstva. Osim toga, istraživanja pokazuju da građani često biraju privatne zdravstvene usluge umjesto javnih, što dodatno oslikava nepovjerenje koje su stekli prema zdravstvenom sistemu. Ključni razlozi za to uključuju duge čekanje, nedostatak empatije i, nažalost, i nedostatak osnovne medicinske opreme. Potrebno je hitno osnažiti i reformisati ovaj sektor kako bi se osigurala pristupačna i kvalitetna zdravstvena zaštita za sve građane. Pored toga, postoji potreba za edukacijom zdravstvenih radnika o važnosti komunikacije i empatije prema pacijentima, jer su to ključni faktori koji mogu uticati na iskustvo pacijenata.
Nurićevo nezadovoljstvo nije jedinstven slučaj. Mnogi građani BiH dijele slična iskustva, gdje se suočavaju s neodgovornim ponašanjem medicinskog osoblja i nedostatkom empatije. Njegova izjava o tome kako su ga “poslali policiji” zbog nezadovoljstva tretmanom koji je primio, još jednom ukazuje na ozbiljnost problema u komunikaciji između pacijenata i zdravstvenog osoblja. Takvi događaji stvaraju dodatne tenzije i mogu dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja pacijenata, umjesto da im pomognu. Također, mnogi drugi pacijenti su izjavili da su se osjećali ignorisano ili čak odbačeno od strane zdravstvenih radnika, što dodatno pogoršava situaciju i potkopava povjerenje u sistem.
Na kraju, Nurićeva priča je poziv na buđenje za sve nas. Ona nas podsjeća da zdravstvo nije samo pitanje pojedinca, već i cijele zajednice. Naša prava kao pacijenata moraju biti poštovana, a zdravstveni sistem treba da bude mjesto gdje se građani osjećaju sigurno i poštovano. Ovakvi slučajevi ukazuju na hitnu potrebu za reformom i promjenom načina na koji zdravstvena zaštita funkcioniše u Bosni i Hercegovini. “Prva prilika, kupujem kartu i odlazim,” poručuje Nurić, a njegov poziv na akciju ne bi trebao biti ignorisan. Svaki građanin zaslužuje dostojanstvenu i kvalitetnu zdravstvenu njegu, bez obzira na okolnosti. Takođe, važno je da se svi građani uključe u diskusiju o reformama u zdravstvu i da aktivno traže rješenja koja će unaprijediti sistem, jer snaga zajednice leži u njenoj sposobnosti da se bori za svoja prava i potrebe.
