Priča o Preživljavanju: Arnela i Obiteljsko Nasilje
“Obiteljsko nasilje nije nešto što se dogodi preko noći. To je dugotrajan proces koji ostavlja duboke rane u duši i tijelu žrtve.” Ove potresne riječi Arnele iz Mostara odražavaju bolnu stvarnost s kojom se suočavaju mnoge žene širom svijeta. Arnolda, poput mnogih drugih žrtava, bila je zarobljena u začaranom krugu nasilja koji je trajao godinama. “Nije to bilo – oženio me pa mi šamar opalio. To je trajalo godinama,” objašnjava ona, prizivajući svoje iskustvo kako bi podigla svijest o ovom važnom pitanju, što je ključno u borbi protiv obiteljskog nasilja.
Kao mlada žena, Arnela se zaljubila u šarmantnog i privlačnog muškarca, čije su joj kvalitete na prvi pogled delovale kao savršeni partner za život. Međutim, ubrzo nakon što su se vjenčali, Arnela je otkrila tamniju stranu svog izabranika. Njegovi izrazi ljubavi, umotani u korisne geste, brzo su se pretvorili u manipulaciju i kontrolu. “Njegove riječi ‘volim te’ nosile su dublji značaj – signal ovisnosti i potrebe,” prisjeća se Arnela. Nažalost, s prolaskom vremena, nasilje se evoluiralo iz verbalnog u psihičko, a zatim i fizičko, ostavljajući trajne posljedice na njeno mentalno zdravlje. Na brojne načine, nasilje je uništavalo njeno samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.
Povratak u Mostar: Novi izazovi i nasilje
Arnela se, nakon gubitka oca, preselila u Norvešku, gdje je pronašla privremeni mir. Iako je život u Norveškoj bio u početku pun nade, njen suprug nije mogao pronaći svoje mjesto u tom novom okruženju. Njegova nesposobnost da se nosi s traumama iz prošlosti rezultirala je povratkom u Mostar sa svim svojim demonima. “On je ovdje bio jako depresivan, postao je alkoholičar i jako nasilan,” objašnjava Arnela, svjesna da se stari problemi samo pogoršavaju. Povratak u Mostar 2019. godine označio je početak novog, još težeg poglavlja, jer su se problemi u njihovoj porodici samo pogoršavali.
Kada su se vratili, Arnela i njena djeca doživjeli su pravi pakao. “Već u lipnju iduće godine doživljavam fizičko nasilje. U Norveškoj je bilo guranja, ali ono što sam doživjela ovdje bilo je strašno,” s tugom govori Arnela. Njeno stanje je dodatno pogoršano osjećajem izolacije, jer su svi oko njih znali za nasilje, ali nitko se nije usudio intervenirati. U javnosti, nasilje je često prešućeno, a žrtve se osjećaju kao da su same u svom bolu. Ovaj oblik društvene stigme dodatno otežava situaciju, jer se žrtve često osjećaju izolirano i bez podrške, što pogoršava njihovo psihičko stanje.
Tragična noć koja je sve promijenila
Jednog dana, 4. lipnja 2021. godine, Arnela doživljava svoju najgoru noć u životu. “Taj čovjek je došao toliko pijan kući. On je počeo vrijeđati dok se u sobi igrala naša kćerka, a on je ušao za mnom,” prisjeća se ona s grozotom. Ovaj tragičan incident završava s teškim povredama koje je Arnela pretrpjela, a njena djeca su bila svjedoci užasa. “Krv je bila posvuda, a naš sin je bio taj koji je pozvao policiju i hitnu pomoć,” kaže Arnela, jasno govoreći o traumama koje su njena djeca pretrpjela zbog nasilja u porodici. Ova noć ostavila je dugoročne posljedice, ne samo na njenu fizičku dobrobit, već i na emocionalno stanje njene djece koja su kroz taj događaj morala suočiti s nečim što nijedno dijete ne bi smjelo proći.
Nakon incidenta, Arnela se suočila s još jednim izazovom: institucije nisu pružale adekvatnu zaštitu. “Policija nije reagirala kako sam očekivala. Iako sam prijavila nasilje, sve se činilo besmislenim,” ogorčeno naglašava. Čekajući pravdu, Arnela je bila prisiljena suočiti se s dodatnim prijetnjama i prijavama, dok su njeni napadi ostajali bez odgovora od strane vlasti. Ova situacija dodatno je pogoršala njeno mentalno i emotivno stanje, čineći proces oporavka još zahtevnijim. U takvim okolnostima, osjećaj bespomoćnosti postaje sveprisutno, a žrtve se često povlače u sebe, dodatno pogoršavajući svoju situaciju.
Povratak u Norvešku: Nova prilika za život
Nakon godina torture, Arnela je, uz dvoje djece, odlučila napustiti Bosnu i Hercegovinu. “Znala sam da jedino u Norveškoj možemo dobiti zaštitu. S dva kofera u ruci, napokon smo otišli,” objašnjava. U Norveškoj je Arnela pronašla sigurnost i podršku koju nije mogla dobiti u svojoj domovini. “Tu sam dobila svu pomoć – pravnu, zdravstvenu i socijalnu,” dodaje s olakšanjem. Ovaj prelazak nije značio samo fizičko udaljavanje od nasilja, već i novu priliku za život i izgradnju budućnosti bez straha. Njena djeca su napokon bila daleko od straha i stresa koje su doživljavali u Mostaru, a Arnela je konačno mogla početi proces ozdravljenja od trauma koje su je godinama mučile.
Dok Arnela nastavlja sa svojim životom u Norveškoj, važno je napomenuti da se borba protiv obiteljskog nasilja ne završava jednostavno preseljenjem. “Lijepo je biti u Norveškoj, ali bih voljela da nisam morala proći kroz sve to,” priznaje. Njena priča služi kao snažan podsjetnik o važnosti pružanja podrške žrtvama nasilja i jačanja zakonodavstva koje će ih zaštititi. Također, važno je razumjeti da je nasilje često duboko ukorijenjeno u društvenim normama i da je potrebno raditi na promjeni tih normi kako bi se spriječila ova vrsta zlostavljanja u budućnosti. Samo kroz edukaciju, podizanje svijesti i promjenu stava prema žrtvama, možemo osigurati da se ovakve priče ne ponove. Arnela kao junakinja svoje priče, simbolizira snagu i otpornost, inspirirajući mnoge druge da se bore za svoje pravo na sigurnost i sreću.
