Posljednji trenuci Saše Popovića i njegovo nasljeđe
U trenutku kada se svijet oprašta od još jednog muzičkog giganta, gubitak legendarnog Saše Popovića duboko je pogodio mnoge. Osnivač i direktor “Granda”, poznat po svojoj strastvenoj ljubavi prema muzici, sahranjen je na Bežanijskom groblju u Beogradu. Njegov odlazak ostavlja za sobom neizbrisiv trag, a prijatelji i saradnici ne prestaju pričati o njegovom životu, radu i, što je najvažnije, o njegovoj posljednjoj želji koja svjedoči o njegovom neumornom duhu čak i u najtežim trenucima. Saša Popović nije bio samo muzičar – bio je fenomen koji je oblikovao muzičku scenu Balkana.
Posljednji trenuci i želje
Mikica Gačić, blizak prijatelj i kolega, otkrio je nevjerojatne detalje o posljednjim trenucima koje je Popović proveo sa svojim najbližima. “Čovjek pored muke i pored tegoba i bolova, sa dušom se rastaje”, rekao je Gačić, opisujući kako je Popović, unatoč teškoj bolesti i posljednjih šest dana hemioterapije, nastavljao razmišljati o muzici i budućim projektima. Njegova posvećenost muzici nikada nije bila jača, ni kada je bio suočen sa smrću. Ovaj neformalni muzički mentor nije izgubio vjeru u kreativnost, a njegovo posljednje vrijeme ispunjeno je razgovorima o planovima koji su nadmašivali njegovu trenutnu situaciju.
Večer punu nostalgije
Na posljednjem snimku koji je objavljen, a koji je nastao 31. decembra, vidi se Popović kako uživa u društvu pjevača Radiše Trajkovića Đanija, a njihova interakcija pokazuje koliko je muzika bila važna u njegovom životu. Gačić je otkrio da je Popović tog dana iznio poseban zadatak: “Moramo snimiti duet! Ovo su dva najljepša vokala, slušaj ih kako pjevaju”, rekao je. Ova rečenica ne samo da svjedoči o njegovom nepresušnom entuzijazmu i ljubavi prema muzici, već i o njegovoj sposobnosti da inspiriše druge, čak i kada se suočava s neizvjesnošću svog zdravlja. U tom trenutku, muzika je bila njegov način da ostane povezan s životom koji je volio.
Veza s Parizom
Tokom razgovora na K1 televiziji, Gačić se prisjetio anegdote kada ga je Popović nazvao iz Pariza, pitajući: “Jesmo li našli pjesmu?”. Ova situacija ilustrira njegovu posvećenost muzici, kao i njegovu sposobnost da ostane fokusiran na pozitivne aspekte života, čak i kada se suočava s najtežim izazovima. Njegov glas, pun ljubavi prema muzici, neprestano je odjekivao, bez obzira na fizička ograničenja koja su ga mučila. Popović je bio poznat po tome da nikada nije odustajao od svojih ambicija, čak i kada su ga zdravstveni problemi pritiskali, a ova priča o njegovom pozivu iz Pariza samo potvrđuje tu neiscrpnu energiju.