Vedrana Rudan: Majčinska ljubav i žrtve koje donosi
Poznata hrvatska spisateljica Vedrana Rudan ponovo izaziva raspravu objavljujući kolumnu koja se bavi kompleksnim odnosom između majke i njenog djeteta. U svom karakterističnom stilu, Rudan iznosi svoja razmišljanja o majčinskoj ljubavi, žrtvama koje žene često donose, ali i o načinu na koji društvo oblikuje ove odnose. Ova kolumna, koja je objavljena na njenoj ličnoj web stranici, postala je predmet pažnje i izazvala je različite reakcije čitatelja, od divljenja do kritike. Rudan je poznata po svom iskrenom i ponekad provokativnom pristupu, a u ovoj kolumni ne štedi ni sebe ni društvo u cjelini.
Ljubav prema deci: Uvijek u prvom planu
Rudan započinje svoju priču o ljubavi koju majka osjeća prema svom djetetu naglašavajući da je ona često beskompromisna. Mnoge žene, prisjećajući se svog mladalačkog entuzijazma kada su odlučile postati majke, često ne razmišljaju o partnerstvu ili o tome ko će im biti otac njihove djece. Ova dinamika, prema njenom mišljenju, može dovesti do razočaranja i neispunjenih očekivanja u kasnijem životu. Ovaj aspekt života majki često se zanemaruje, a žene se suočavaju sa gorkim posljedicama svojih odluka kada shvate da nisu samo majke, već i žene koje imaju svoje snove i želje.
U nastavku, Rudan se osvrće na bezinuslovnu ljubav koju majke osjećaju prema svojoj djeci, naglašavajući da je ova ljubav vječna i neupitna, ali također sa sobom nosi i tragikomične aspekte. “Ljubav majke prema djetetu nikada ne umire”, piše ona, ali se pitajući kakvu cijenu plaćaju žene za tu ljubav. Ova dilema dovodi do frustracija i unutrašnjih sukoba, a Rudan ne preza od izražavanja cinizma kada komentira kako takva ljubav često može ubiti samu ženu, ostavljajući je iscrpljenom i nezadovoljnom. To nas dovodi do pitanja koliko je važno postaviti vlastite potrebe na prvo mjesto, što mnoge majke nažalost zaboravljaju.
Žrtve majčinske ljubavi
Rudan zatim iznosi nekoliko drastičnih primjera žrtava koje žene čine za svoju djecu. Ona opisuje situacije u kojima majke, čak i kada uđu u penziju, odriču sebi osnovne životne potrebe kako bi svojoj djeci obezbjedile luksuzan život. U jednom od primjera, spominje prijateljicu koja je svom sinu platila stan, dok je sama živjela u podstanarskoj garsonjeri. Ove žrtve su često nepriznate, a Rudan se pita da li to zaista ima smisla, s obzirom na to da djeca često ne uzvraćaju ljubav na način na koji to majke očekuju. S obzirom na to koliko se često čuje da je majčina ljubav bezuslovna, Rudan ukazuje na to koliko je važno preispitivati ovu ideju i shvatiti da nije uvijek tako.
Ovo dovodi do ključnog pitanja: može li ljubav između majke i djeteta ikada biti obostrana ili je, u mnogim slučajevima, to samo “jednosmjerna ulica”? Rudan, sa dozom cinizma, tvrdi da kada dođe trenutak kada majka više nije prisutna, djeca često postaju srećna jer se oslobađaju njenog uticaja i brige. Ovaj stav otvoreno komentira uticaj koji majke imaju na život svojih potomaka, ali i posljedice koje nosi takvo ponašanje. Ova dinamika je često tužna, ali pokazuje spektralnu prirodu odnosa roditelja i djece, kao i kako se ti odnosi mogu promijeniti tokom vremena.
Pogubna ljubav i njene posljedice
U nastavku, Rudan dijeli svoja lična iskustva, sjećajući se trenutaka kada je odlučila prekinuti “otrovne igre” u svojim odnosima s djecom. Ona se odlučuje osloboditi nesvjesnog žrtvovanja svog života i sreće zarad sreće svoje djece. “Svoje sam bebe skinula s sise”, piše ona, što simbolizira njeno oslobođenje od toksičnih obrazaca ponašanja koji često vode do nemoći, frustracija i razočaranja. Ova izjava snažno odražava način na koji mnoge majke nose težak teret expectations and responsibilities, često zapostavljajući svoje emocije i mentalno zdravlje.
Rudan također ukazuje na to kako majke često zaborave na svoje potrebe dok se trude da ispune očekivanja društva. Ova situacija može dovesti do toga da se žene pretvore u “glupče”, kako to ona slikovito opisuje. Njene riječi da “meso mog mesa može biti samo govno” reflektiraju težak psihološki teret s kojim se suočavaju mnoge majke, jer je ljubav prema djeci često ispunjena nesigurnostima i nerealnim očekivanjima. Ovaj aspekt je posebno zabrinjavajuć, jer može dovesti do mentalnih problema, depresije i osjećaja nedovoljnosti kod žena koje ne uspijevaju ispuniti visoke standarde koje postavlja društvo.
Društvena očekivanja i lične krize
Rudan također razmatra društvene norme koje nameću ženama da vjeruju kako je njihova vrijednost isključivo vezana za ulogu majke. Kritikuje društvo koje postavlja standarde prema kojima žene trebaju biti samopregorne i neprestano se žrtvovati za svoju djecu. Ovaj pritisak stvara unutrašnju dilemu između ličnog ispunjenja i majčinske odgovornosti, dok istovremeno često ne donosi ništa u zamjenu od odrasle djece. Ovaj konflikt može uzrokovati osjećaj gubitka identiteta kod žena, koje su se previše posvetile roditeljstvu, a pri tome izgubile ili zaboravile svoje snove i ciljeve.
Na kraju, Rudan zaključuje da joj je “najveća investicija” bila organizacija vlastite sahrane, što predstavlja drastičan izraz njenog stava da su biti majka i biti žena u društvu neprekidno iscrpljujući proces. Ova metafora snažno oslikava kako se majke često osjećaju nakon godina neprestanog davanja i žrtvovanja. Ona naglašava da, iako je ljubav prema djeci važna, majke moraju imati prioritet i brinuti se o vlastitom blagostanju. To je poziv na buđenje za mnoge žene koje se bore sa izazovima savremenog roditeljstva, da prepoznaju koliko je važno postaviti sebe na prvo mjesto.
Zaključak: Važnost samopouzdanja i lične sreće
Kolumna Vedrane Rudan predstavlja duboku iskrenost i bolnu realnost života žena koje se nesvjesno stavljaju u ulogu žrtve, vjerujući da je ljubav prema djeci neizmjerna. Njene misli nisu samo kritika društvenih normi, već i poziv na razmišljanje o tome kako poštovati sebe i prihvatiti svoje pravo na sreću. Iako se mnogi mogu složiti ili ne složiti s njenim stavovima, njene riječi ostavljaju snažan utisak i izazivaju duboko razmišljanje o tome šta znači biti majka u savremenom društvu. U konačnici, Rudanova kolumna može poslužiti kao inspiracija za mnoge žene da preispitaju svoje prioritete i da se zapitaju šta zaista znači biti sretan i ispunjen, kako u ulozi majke, tako i kao pojedinca.
