Papa Franja: Drama u Vatikanu i pripreme za posljednji ispraćaj
Papa Franja, trenutni poglavar Rimokatoličke crkve, trenutno se nalazi u bolnici u kritičnom stanju, a vijesti o njegovom zdravstvenom stanju izazvale su zabrinutost među milijunima vjernika širom svijeta. Ova teška situacija potaknula je opsežne pripreme za njegov eventualni ispraćaj, što predstavlja trenutak od ogromnog značaja ne samo za katoličku zajednicu, već i šire društvo koje cijeni njegovu duhovnu misiju. U nastavku članka detaljno istražujemo tradicije vezane uz smrt pape, proces sahrane, kao i sve što će se dešavati nakon njegove smrti.
Tradicije i ceremonije u Vatikanu
Tradicije koje se odnose na smrt pape imaju duboke korijene u historiji Rimokatoličke crkve, a njihovo poštivanje od izuzetnog je značaja za sve vjernike. Kada papina smrt postane izvjesna, tradicionalno je da komornik, trenutni kardinal Kevin Farel iz Irske, potvrdi njegovu smrt. Ovaj ceremonijalni čin podrazumijeva ulazak komornika u prostoriju gdje se nalazi tijelo pape, nakon čega izgovara njegovo ime, čime zvanično obavještava prisutne o njegovom odlasku. Iako se u prošlosti pominjao mit da komornik tapka papinu glavu srebrnim čekićem radi potvrde smrti, Vatikan je više puta opovrgavao ovu tradiciju, naglašavajući ozbiljnost ceremonije.
Po smrti pape, njegov prsten sa pečatom se uništava, što simbolizira kraj njegove vladavine. Ovaj ritual je od važnosti jer simbolizuje prekid službene funkcije pape. Svi papski stanovi se zapečaćuju, a Koledž kardinala, kao najviša upravna instanca, obavještava se o smrti, čime započinje devetodnevna žalost poznata kao “Novendiale”. Ovaj običaj potječe još iz doba starog Rima i ima za cilj odavanje pošte preminulom papi, a često se u Italiji proglašava i period nacionalne žalosti, naglašavajući tako značaj pape za cijelu državu.
Posljednji ispraćaj i sahrana
Planiranje sahrane pape Franje obuhvata mnoštvo rituala i ceremonija koje su pažljivo osmišljene da odaju počast njegovom naslijeđu. Njegovo tijelo će biti blagosloveno, odjeveno u svečanu odoru, a zatim izloženo u bazilici Svetog Petra, gde će mu počast odavati vjernici, strani gosti i svjetski lideri. Prethodno je tijelo obično bilo izloženo na uzdignutoj platformi poznatoj kao katafal, ali papa Franja je izričito odlučio da pojednostavi svečanost. Njegovo tijelo će biti izloženo u otvorenom kovčegu, bez dodatne pompe, simbolizirajući njegovu skromnost i pristupačnost.
Unatoč ustaljenoj tradiciji sahranjivanja papa u vatikanskim pećinama ispod bazilike Svetog Petra, situacija se mijenja. Papa Franja je, u jednom od svojih ranijih intervjua, otvoreno izjavio da želi da bude sahranjen u bazilici Santa Marija Mađore u Rimu. Ova želja čini ga prvim papom u posljednjih stotinu godina koji neće biti sahranjen unutar Vatikana. Njegov kovčeg, za razliku od onih prethodnih papa, biće napravljen od drveta i cinka, a predviđa se da će sadržavati i dokument nazvan rogito, koji će obuhvatati ključne detalje o njegovom životu, njegovim postignućima i izazovima tokom papinstva.
Prelazni period i izbor novog pape
Nakon smrti pape, Vatikan ulazi u prelazni period poznat kao “sede vacante”, što ukazuje na to da je mjesto pape upražnjeno. Tokom ovog perioda, upravljanje Crkvom preuzima Koledž kardinala, koji ne donosi značajnije odluke dok se ne izabere novi papa. Očekuje se da će sahrana pape Franje biti održana na Trgu Svetog Petra između četiri i šest dana nakon njegove smrti, a ceremoniju će predvoditi trenutni vođa Koledža kardinala, Đovani Batista Re. Ovaj trenutak će biti prilično emotivan, ne samo za crkvene službenike, već i za vjernike iz cijelog svijeta koji prate ova događanja.
Izbor novog pape, proces poznat kao konklava, održava se u Sikstinskoj kapeli, a sam proces je obavijen tajnom. Svi kardinali mlađi od 80 godina imaju pravo glasa, a broj kardinala koji učestvuju u izboru obično se kreće oko 120. U slučaju da nijedan kandidat ne dobije potrebnu dvotrećinsku većinu, održava se dodatno glasanje. Ovaj proces može trajati danima, a u istoriji su poznati slučajevi da su prethodni izbori trajali i po 24 sata s nekoliko rundi glasanja. Kada se novi papa izabere, iz Sikstinske kapele izlazi bijeli dim, a vjernici okupljeni ispred bazilike Svetog Petra dobijaju vijest o novom vođi, što je trenutak velikog uzbuđenja i očekivanja.
Na kraju, smrt pape Franje će označiti kraj jednog važnog razdoblja u istoriji Rimokatoličke crkve, ali i otvoriti novo poglavlje koje će oblikovati budućnost ove vjerske institucije. Njegova ostavština, zajedno s tradicijama koje prate njegov posljednji ispraćaj, ostaviće dubok trag na sve one koji su slijedili njegovu poruku ljubavi, tolerancije i mira. Njegova sposobnost da približi Crkvu svijetu, da se bori za marginalizovane i da promoviše dijalog među religijama, biće upamćena i cijenjena kao jedan od najvažnijih aspekata njegovog papinstva.
