“Kritične večeri optuženi je ušao u svoju spavaću sobu gdje se iz staha zaključao. Njegov sin je tada tijelom udario u vrata spavaće sobe, izbivši bravu na vratima, stoji u optužnici.
Zločin se dogodio u Ulici Hasana Sućeske na broju 7, u stanu na četvrtom spratu, u kojem su Ivazovići živjeli mirno i normalno, osim trenutaka u kojima ih je posjećivao njihov sin koji je zavisio od narkotika.
U optužnici između ostalog stoji slijedeće: “Kritične večeri optuženi je ušao u svoju spavaću sobu gdje se zaključao. Njegov sin je tada tijelom udario u vrata spavaće sobe, izbivši bravu na vratima. Kada se Semir pojavio na vratima, optuženi je ispod jastuka uzeo pištolj ispalivši jedan hitac u sina. Semir je tada krenuo u pravcu dnevnog boravka, a njegov otac je prema njemu ispalio još jedan metak. Semir je tada pobjegao u kuhinju da bi Mujaga prema njemu ispalio još jedan metak, usljed čega je Semir zadobio teške tjelesne povrede opasne po život i usljed kojih je kasnije i preminuo.”
Dok je sutkinja čitala optužnicu, Ivazović je plakao. Na upit predsjedavajuće Vijeća sutkinje Žane Knežević da li razumije optužnicu kazao je: “Nije ovako bilo”.
Njegov advokat Omar Mehmedbašić je kazao da je optužnica “suhoparna i ne odgovara istini”, te da je došlo do promjene detalja.
Mehmedbašić je naveo: “Ovo je specifična situacija gdje je optuženi ujedno i oštećeni. On je živio mirno, podižući djecu… Njegov se sin navukao na narkotike i zaduživao se na različite strane. Sin mu je bio veoma razvijen i često je tukao svoje roditelje. Kritičnog dana je razbio vrata i rekao Mujagi da će ga ubiti. Mujaga se zaključao u sobu ali mu je sin provalio kroz vrata zbog čega se on prepao. Zapitajte se šta je Mujagu natjeralo da ubije svoje dijete?”
Pojasnio je da je njegov klijent neposredno nakon dešavanja dobio infarkt zbog čega je ležao u bolnici.
– On je već presuđen svojim djelom. Trebate imati u vidu u kakvom je stanju bio kada je to uradio, naglasio je advokat Mehmedbašić.
Ivazović se kroz suze nakon toga obratio Vijeću kazavši: ”Možete li ubrzati suđenje. Mene ne interesuje kazna, nego pravda i da idem na izdržavanje kazne. Nisam kriv…”
